Jeste li ikada osjetili da vam je tijelo kao kakva nezgrapna mašina? Bilo bi čudno da niste. Zgrčeni mišići, uvijek isti kruti pokreti, nedostatak fleksibilnost i lakoće u zglobovima. Kada nam dođe da se rastegnemo i mrdnemo, možda smo baš usred sastanka, u autu, u tramvaju – i tada ignoriramo potrebu tijela. Ostajemo ukočeni. Pravo pitanje nije koliko često ignoriramo svoje spontane kretnje (često), već koliko si uopće dozvoljavamo spontanost i autentičnost, čak i u miru vlastitog prostora. Koliko smo spontanosti i autentičnosti izgubili? Možda se osjećamo glupo i nezgrapno kada bismo pustili tijelo da se kreće kako ono hoće, kroz autentično kretanje?
Naša čudesna tijela su stvarana milijunima godina da bi bila baš takva – čudesna. Evolucija ne može pratiti brzinu kojom se mijenja naše okruženje, tehnologija i prostor u kojemu provodimo veći dio dana. To što vikendom prošetamo ili par puta tjedno „vježbamo“, zvuči smiješno u odnosu na 365 dana istinskog života i kretanja zdravog vitalnog tijela.
Na radionici Authentic Movement pružite si mali dijelić te slobode koja nam pomaže da se vratimo sebi.
Sputanost vs. spontanost
Alexander Lowen (1990), psihoterapeut, učenik Wilhelma Reicha i začetnik bioenergetske analize, opisuje što se događa kada čovjek zadržava izražavanje svojih osjećaja:
„Kada se impuls svjesno zadržava, grčenje koje nastaje kao posljedica toga je akutno. Valovi uzbuđenja još uvijek dostižu do mišića, koji podrhtavaju kao konj spreman za trku kojega zadržava njegov džokej. Kada napetost postane kronična, mišići postaju fiksirani, a zadržavanje impulsa postaje nesvjesno. Fiksiran, napet mišić onemogućava spontane pokrete, tako da čovjek više nije svjestan bijesa ili bilo kojeg drugog osjećaja, čak nije svjestan ni činjenice da zadržava osjećaje. Osjetljivost u tom području je otupjela, tako da čovjek osjeća napetost.
Mnogo godina kasnije, kada mišići oslabe, pojavljuje se bol, ali tada osoba ne može uspostaviti vezu između bola, napetosti i potisnutih osjećaja. Istovremeno, zgrčeni mišići bilo kojeg dijela tijela imaju sputavajući efekt na disanje, jer za puno disanje je potrebno da respiratorni valovi prođu kroz cijelo tijelo. Ograničavajući punoću i dubinu disanja, kronična mišićna napetost također smanjuje čovjekovu energiju, što umanjuje cjelokupnu životnost tijela. Kao rezultat toga, potiskivanje jednog osjećaja ima tendenciju da umanji osjećaje u cjelini. Drugim riječima, ukoliko je bijes potisnut, ljubav, tuga i strah također imaju tendenciju da se umanje, mada ne nužno u istoj mjeri.“
Osobitosti prakse Autentičnog kretanja (Authentic Movement)
Neke od osobitosti Autentičnog kretanja su :
- Umjesto da oslobađamo svoje asocijacije kroz riječi, oslobađamo ih kroz pokret.
- Osoba-u-kretanju /Mover/ ne planira niti predviđa svoje pokrete. Na neki način, ona zapravo osluškuje što se želi pokrenuti, što se pokreće u njoj, što je pokreće.
- Da se pokrenemo i da budemo pokrenuti (To move and to be moved.)
- Odbacuje se (samo)kritičnost i pojačava svjesnost.
- Nema dobrog i lošeg pokreta, pravilnog i nepravilnog, lijepog i ružnog. I ne-kretanje je kretanje.
- Davanje slobode samima sebi da se krećemo baš onako kako nam dolazi da se krećemo.
- Dozvoliti tišini da nam govori. Biti dovoljno tihi da čujemo svoj unutarnji glas.
- Kroz pokret dolazimo u dodir sa samim sobom, do mjesta koja inače izbjegavamo planirajući, objašnjavajući, opravdavajući, namećući okvire i pravila…
…naš prvi pokret je bio udisaj. (M.S. Whitehouse, 1956)
Izvori:
Pallaro, P. (1999)(Ur.): Authentic Movement – Essays by Mary Starks Whitehouse, Janet Adler and Joan Chodorow, Jessica Kingsley Publishers
Lowen, A. (1990): The Spirituality of the Body-Bioenergetics for Grace and Harmony, MacMillan Publishing Company
