Psihoterapija je jedan od načina poticanja osobnog razvoja i puta ka više vitalnosti, zdravlja, zadovoljstva i autentičnosti u životu, uz zdrave međuljudske odnose. Do danas se razvilo nekoliko stotina psihoterapijskih škola koji bi se pojednostavljeno mogle svrstati kao one bliske jednom od ova 3 pravca:
- psihodinamskom i psihoanalitičkom pravcu,
- kognitivno-bihevioralnom pravcu
- humanističkom pravcu u psihologiji i psihoterapiji.
Zajedničko svim psihoterapeutima je da, uz bazični studij (medicina, psihologija, socijalni rad, i sl.) završe licencirane, obično 4-godišnje programe edukacije uz značajan broj sati vlastite individualne psihoterapije i rada pod supervizijom. Nakon certificiranja dužni su se dalje kontinuirano usavršavati. Mnogi poznaju više psihoterapijskih pravaca i imaju eklektičan pristup.
Psihoterapija se može opisati i kao zajedničko putovanje klijenta i terapeuta, pri čemu je klijent osoba koja jedina zna što joj zaista treba, što je za nju najbolje i kuda želi ići, a suputnika na tom putu u često daleke i manje poznate zemlje nalazi u nešto iskusnijem putniku – terapeutu.
Više o različitim psihoterapijskim pravcima možete saznati na službenim stranicama Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, kao i u njihovoj brošuri.
Postoje dvije vrste osobnih kriza: negativna iskustva s našom okolinom, koja nam ne dopušta potvrdu našeg postojanja koje mi želimo, te negativna iskustva unutar nas samih, u smislu da čovjek ne može reći DA samom sebi.
Martin Buber